Orhan-Dragaš, Izvor: Danas, 27.01.2022.

https://www.kosovo-online.com/licni-stav/zavet-cutanja-kosovskih-albanaca-27-1-2022

Mnogi Kosovo uzimaju za ozbiljno, na primer Fridom haus, Transparensi internešenel i slične međunarodne organizacije koje imaju uticaj na svetsko javno mnenje.

Uključuju Kosovo u red ostalih država sveta kada mere stanje demokratije, percepciju korupcije, ekonomske parametre, vojnu moć i razne druge kriterijume po kojima prave rejtinge demokratskih, manje demokratskih država, korumpiranih, nekorumpiranih, vojno jakih ili slabih.

Ako živite na Kosovu imate utisak da učestvujete u raznim nadmetanjima, u kojima se države međusobno takmiče po modernim merilima bolje ili lošije zajednice, sve u zavisnosti od toga šta ste uzeli kao kriterijum i šta ste postavili kao cilj koji treba dostići.

Ako živite na Kosovu, možete da steknete utisak da igrate na svetskom prvenstvu i da postoji publika koja ocenjuje vaš rejting u odnosu na druge i uzima vas za ozbiljno kada se priča o demokratiji, pravosuđu, ljudskim pravima, korupciji.

Onda se pojave ljudi koji vas dobro poznaju i kažu da Kosovo nije ništa drugo nego jedna zastrašujuća sredina u kojoj je duboko ukorenjeno uznemiravanje i zastrašivanje ljudi koji hoće da svedoče o zločinima. Da je svako ko o tome želi da govori “izdajnik kosovske stvari”. Zvuči kao mafijaška omerta, o kojoj vladaju pravila koja ne mere velike međunarodne NGO u svojim godišnjim izveštajima.

Upravo o tome je pred sudom u Hagu govorio Robert Rid, australijski policijski istražitelj, koji je sarađivao sa Tribunalom pune 24 godine, svedočeći o atmosferi na Kosovu kada je reč o svedočenjima o zločinima koje u počinili lokalni Albanci. Kaže da u svojoj karijeri nikada nije video ništa slično uznemiravanju i zastrašivanju svedoka kakvo je ukorenjeno u kosovskom društvu.

Treba mu verovati, ne samo na reč, iako iza njega stoji dugogodišnji istražiteljski staž i poznavanje prilika na Kosovu. Treba mu verovati ako se ima u vidu višedecenijski napor međunarodnih sudskih istraga da pribave dokaze i svedočenja o zločinima koje su počinili kosovski Albanci, pre svega nad lokalnim Srbima, ali i prema svojim sunarodnicima u godinama sukoba i bombardovanja. Zavet ćutanja o tim zločinima je među kosovskim Albancima najviši kodeks, koji nadilazi sve druge norme i poretke, poznate savremenim demokratskim društvima.

Zato je iluzija shvatati Kosovo ozbiljno, kada se govori o parametrima demokratije, ekonomskog rasta, borbe protiv korupcije, vojne moći, zaštiti ljudskih prava. U tom društvenom sistemu ova merila su drugorazredna, ona su samo fasada za duboko ukorenjenu (izraz Roberta Rida) svest i obavezu da se o zločinima i nedelima “naših” ne progovara. Pred sudom koji je i formiran zbog toga što u redovnim okolnostima nije moguće procesuirati zločine kosovskih Albanaca, australijski veštak potvrđuje njegovu svrhu rečima da se svedoci tih zločina ne osećaju bezbedno i da se plaše da će biti označeni kao kolaboranti, izdajnici i špijuni.

Haški specijalni sud za zločine koje su počinili kosovski Albanci ima važnu ujedno i veoma tešku misiju da nepobitno dokaže te zločine i da kazni njihove počinioce. Da bi u tome uspeo, mora da se izbori sa duboko ukorenjenim zavetom ćutanja među kosovskim Albancima, kada se postavi pitanje ko je od njih počinio zločin, ili na bilo koji drugi način prekršio zakon. Tek ako presude ovog suda budu pravične i adekvatne počinjenim zločinima, Kosovo će imati

šansu da se pojavi u nadmetanju sa drugima oko demokratije, ljudskih prava, ekonomije, bilo kojih drugih “disciplina” u kojima se mere dometi organizovanih, savremenih zajednica.