Autor: Vlado Vurušić, Objavljeno: 19.jun 2020.
Iako provučićevski mediji posjet ruskog ministra žele prikazati kao podršku SNS-u, u tim razgovorima, čini se, nije cvalo cvijeće
Iako provučićevski mediji, a i sam Aleksandar Vučić, žele prikazati da je posjet ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova u praskozorje izbora bila podrška samom Vučiću i njegovu SNS-u (recimo Vučić se pohvalio kako mu je i Putin u telefonskom razgovoru zaželio pobjedu na izborima, a moskovski Komersant piše kako ni ruski mediji ni službeni kremaljski portali nisu prenijeli tu rečenicu), nije cvalo cvijeće u tim razgovorima.
Nije bilo sve tako idilično bratski kako se želi predstaviti srbijanskoj javnosti. Naime, i sam Vučić je nakon razgovora rekao kako su ga neke Lavrovljeve poruke uznemirile i zabrinule. Rusi nisu potpuno sretni, jer i njihovi mediji ne skrivaju da se Vučiću ne vjeruje dokraja, pa je i dolazak Lavrova, zapravo, bio provjera Vučićeve pouzdanosti i privrženosti Rusiji. Komersant piše kako je Lavrov nedvosmisleno poručio Vučiću da oko pitanja Kosova “ne veže svoj brod za američki vez”.
Naime, Vučić ide 27. lipnja u Washington, zajedno s novim kosovskim premijerom Avdullahom Hotijem, gdje bi se trebala konačno razjasniti “sudbina srpsko-kosovskih odnosa”. Jedna od varijanti, koju doduše najviše vrte prorežimski mediji u Srbiji, jest odluka o tzv. korekciji granica (po kojoj bi Srbiji pripao većinski srpski sjever Kosova, oko 10 posto teritorija, a Kosovo bi možda dobilo većinska albanska područja na jugu Srbije, u Preševskoj dolini).
To je varijanta za koju se Vučić drži kao za slamku spasa svoje vlasti i svog mjesta u panteonu srpske povijest. Ruski mediji također otvoreno pišu da je Vučić izgubio dobar dio ruskog povjerenja zbog svojih zaigravanja s EU, SAD-om, Rusijom, a sada i s Kinom. Vučić će prije odlaska u Washington na pregovore morati na još jedno sapunanje glave k Vladimiru Putinu, 24. lipnja, na paradu u povodu 75. godišnjice Dana pobjede, koja je zbog koronavirusa odgođena, a trebala se održati 9. svibnja. Iako je jasno da će Vučić premoćno dobiti izbore, ovaj posjet mu je još jedan jaki vjetar u leđa uoči izbora, s obzirom na to da je velika većina Srba i njegova biračkog tijela proruski odnosno proputinovski raspoložena.
Sergej Lavrov ne dolazi samo da bi dao podršku Vučiću, nego da utvrdi i rusku poziciju na Balkanu. Lavrov je naglasio da je Rusija privržena Rezoluciju UN-a 1244 o Kosovu, koja bi washingtonskim sporazumom bila derogirana. Zato Moskva inzistira da se pitanje Kosova vrati pod okrilje UN-a, gdje bi oni svojim vetima u Vijeću sigurnosti mogli unedogled odgađati rješenje. A nisu zadovoljni što Srbija – makar načelno i prihvaća i prijeti Zapadu da se Moskva također posjedne za pregovarački stol o Kosovu – sama nije tu učinila puno, pa se Rusi ljute jer ne žele biti srpska moneta za potkusurivanje u pregovorima s EU i SAD-om.
Osim toga, iako Lavrov kaže da će Moskva pristati na sve što Srbiji odgovara, ipak tu treba uzeti u obzir i ono što Kremlju odgovara. Naime, Rusi se pribojavaju da bi Vučić kao ustupak za Kosovo (njegovo priznanje) ubrzao svoj ulazak u EU, ali i u NATO. Naime, iako Vučić stalno tvrdi i zaklinje se Rusima da od članstva u NATO-u neće biti ništa, u Kremlju ipak sumnjičavo vrte glavom. Srbija je s NATO-om potpisala mnogo više sporazuma nego s Rusima, a Vučić još odolijeva da ruskoj vojnoj bazi u Nišu da isti imunitet i diplomatski status kao predstavnicima NATO-a u Srbiji. To Ruse izluđuje i tjera na oprez kad je Srbija odnosno Vučić u pitanju.
Doduše, Vučić je nakon sastanka s Lavrovom jasno rekao da neće mijenjati priznanje Kosova za ulazak u EU, a pogotovo ne NATO. No, Moskva mu sve manje vjeruje i u tome.
Osim toga, nisu jednom poslali poruku srpskoj javnosti da će, dođe li do priznanja Kosova, Rusija biti ta koja će “štititi srpske interese”. Rusija bi najradije zamrznula Kosovo, premda postoji i teza da bi ona pristala na rješavanje kosovskog pitanja ako bi ono uključivalo zapadno amenovanje Krima kao ruskog teritorija. No, Rusima to nije toliko važno koliko da ostanu i opstanu na ovom području, i imaju bilo kakav utjecaj na Europu, a to mogu samo tako da im Srbija bude vjerna dokraja. Nije tajna da Vučiću poručuju iz Moskve kako oni imaju i druge igrače koji će biti poslušniji i više se brinuti za ruske interese. Zato Vučić u Washington, bez sumnje, ide s grčem u želucu te će se konačno morati odrediti prema broju stolica na kojima sjedi. Richard Grenell, Turumpov izaslanik za Srbiju i Kosovo, vrlo je ambiciozan te preko ovoga – postoji trač – kani najaviti svoju želju da uskoči na mjesto Mikea Pompea. A za to mu treba jedna vanjskopolitička pobjeda, a to bi Kosovo moglo biti.
Osim toga, tu je i pitanje Crne Gore, za koju je Rusije još jako zainteresirana i misli da može promijeniti situaciju, a tu Srbija jedina može “pomoći”. Mada mislim da je za Rusiju i za Srbiju taj crnogorski vlak već odavno prošao.