Slobodna Bosna, 08.09.2020.
„Temeljne razlike između Kosova i Srbije u protekle dvije decenije važile su kao nerješive sve dok nije došao Donald Trump – da ih, također, ne riješi, ali uz veliku pompu“, piše njemačka štampa o dogovoru iz Washingtona.
„Niko ne brani Srbe odlučnije i hrabrije od njihovog predsjednika Aleksandra Vučića – od opasnosti koje im uopće ne prijete“, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung o ishodu sastanka u Washingtonu. „Uoči njega su srpski mediji naklonjeni vlastima, stvarali dojam da Trump i njegov pregovarač Richard Grenell, donedavno američki ambasador u Njemačkoj, planiraju u Washingtonu Vučića izložiti gotovo neljudskom pritisku da prizna nezavisnost Kosova.
Ali, to Vučić nikako neće učiniti, govorili su u preventivnom junaštvu Vučić i njemu naklonjeni medijski krajolik“, dodaje novinar Michael Martens u uglednom njemačkom listu. „Tako je i bilo. Vučić se u Washingtonu postojano branio od zahtjeva koji mu nije ozbiljno ni postavljen.
Teško je naći zajednički nazivnik onome što je potpisano u Washingtonu, jer se radi o šarenom bućkurišu pisama o namjerama“, piše Martens. Navodeći da je Trump hvalio dogovor kao „historijski“, novinar ocjenjuje da je najviše pažnje izazvalo obvezivanje Srbije da prebaci ambasadu u Jerusalem te međusobno priznanje Kosova i Izraela.
Navodeći da diplomatski odnosi s Izraelom teško da imaju veze s „ekonomskom normalizacijom“ između Srbije i Kosova, Frankfurter Allgemeinepiše da se „Grenellov rukopis vidi i u jednoj drugoj tački sporazuma: tu se Srbija i Kosovo obavezuju da u 69 država u kojima je homoseksualnost kažnjiva, utječu na dekriminalizaciju ove orijentacije.“
„Koliko god to bilo pohvalno, i ovdje se postavlja pitanje kakve veze ima angažman dvije balkanske države protiv kriminalizacije homoseksualnosti širom svijeta s njihovim ekonomskim zbližavanjem i posebno s Grenellovim navodnim glavnim ciljem da se u regiji stvaraju nova radna mjesta“, pita se Martens.
Slično ovaj novinar navodi i za tačku koja se tiče proglašenja Hezbolaha terorističkom organizacijom i „potpisane namjere da se (neimenovani, ali naravno ciljani) kineski koncern Huawei isključi iz gradnje 5G mreže u Srbiji i na Kosovu“.
„Ekonomske tačke su, također, nabrojane, ali one uglavnom sadrže već poznato. Najznačajniji je dio o pristupu regionalne privrede američkim finansijskim instrumentima. Nikako nova nije privrženost dovršetku autoputa koji bi povezao Beograd i Prištinu, gdje ionako fale samo neki kraći dijelovi. Namjera da se napravi studija izvodljivosti o zajedničkom korištenju vode jednog jezera na sjeveru Kosova teško da je historijski pomak“, dodaje list:
„Uopće, ono što je u Washingtonu dogovoreno ili najavljeno, u mnogim tačkama djeluje kao prelijev na Briselski sporazum, koji su Beograd i Priština zaključili 2013. godine pod nadzorom EU-a.“
Navodeći da je Grenell promovirao dogovor kao „ogroman korak ka dugoročnom rješenju“ historijskog konflikta, novinar Martens na kraju ocjenjuje: „U tome je tačno da su temeljne razlike između Kosova i Srbije u protekle dvije decenije važile kao nerješive sve dok nije došao Donald Trump – da ih, također, ne riješi, ali uz veliku pompu.“
Minhenski Süddeutsche Zeitung piše da je „u najnovijem vanjskopolitičkom poduhvatu Donald Trump povezao dvije konfliktne regije koje su i svaka za sebe bile dovoljno komplicirane: Balkan i Bliski istok.“
List navodi da, osim SAD-a i Guatemale, nijedna zemlja svijeta do sada nije prebacila ambasadu u Jerusalem, ne priznajući tako taj grad kao prijestonicu Izraela sve dok se ne riješi konflikt sa Palestincima, koji Istočni Jerusalem, također, žele za svoju prijestonicu. „Srbija i Kosovo bi, dakle, bile države broj tri i broj četiri.“
„Doduše, srpski predsjednik je djelovao zbunjen ovom odlukom. U videu iz Bijele kuće koji su pogledali milioni ljudi, može se vidjeti kako Vučić nervozno lista papire pred sobom nakon što je Trump najavio premještanje ambasada. Vučić, koji želi voditi Srbiju u EU, zna da ovim krši smjernice EU-a. Ipak, on je poznat po lutajućoj politici, gdje se katkad oslanja na Bruxelles, a katkad na Washington, Moskvu ili Peking“, navodi Süddeutsche.
„Istina, jedna mala vrata su ipak još odškrinuta. Jer, Srbija najprije u Jerusalemu treba otvoriti samo ekonomsko predstavništvo. Ambasada bi trebala biti prebačena sredinom sljedeće godine. Do tada bi Trump mogao izgubiti izbore, a Vučić bi, onda, mogao povući odluku ukazujući na otpore u Europskoj uniji.“