Piše Davor Krile, 8. rujna 2020.
Prilično paradoksalan trenutak u novijoj povijesti međunarodne diplomacije ilustrira mnoštvo proturječnih i posprdnih tumačenja sporazuma koji su Aleksandar Vučić i Abdulah Hoti, u ime Srbije i Kosova te uz posredovanje Donalda Trumpa, potpisali u Bijeloj kući.
Sadržajnu musaku od međusobno posve nespojivih tema – gospodarske suradnje, infrastrukturnih projekata, trgovine i energetike, preko vjerskih sloboda, prava LGBT populacije pa do budućnosti 5G mreže, statusa Jeruzalema i odnosa s Izraelom – mogao je smiksati samo koktel-majstor lišen svakog osjećaja za bitno i opsesivno obuzet povijesnom formom.
O onima koji su rečeni dokument privedeni potpisati, te su poput poslušnog djeteta nagrađeni predsjedničkom olovkom i suvenirom ključeva Bijele kuće, već su dovoljno toga izrekli dežurni vic-maheri.
EU je kao službeni posrednik srbijansko-kosovskog mirovnog procesa američki dokument primila na znanje, ali ga prilično hladno tretira pozerskim i nebitnim. Tekst koji Srbija tumači kao bilateralni sporazum sa SAD-om, a Kosovo kao međudržavni sporazum sa Srbijom, u Bruxellesu uglavnom kuloarski tumače kao privatnu Trumpovu inicijativu s primarnim predizbornim efektom.
– U Washingtonu je potpisan neobvezujući dokument koji najviše služi proglašenju nekog velikog i povijesnog uspjeha, kao što je mnogo toga povijesno kod predsjednika Trumpa. U dokument je ušlo sve što je moglo koristiti Trumpovu cilju dva mjeseca uoči izbora, a na što su potpisnici mogli pristati – izjavio je za Deutsche Welle savjetnik berlinskog Vijeća za demokratizaciju politike s fokusom na zapadni Balkan Bodo Weber.
Njemački analitičar smatra kako se ovaj politički sukob ne može riješiti američkim receptom koji podrazumijeva ekonomsku normalizaciju prije definiranja suštinskih odnosa među državama. Drugim riječima, Trumpova odlučnost da problem naprečac riješi bez međusobnog priznanja subjektiviteta dvije zemlje potpuno je iracionalna.
„Povijesni“ susret u Washingtonu službeni Bruxelles gotovo da nije ni riječju spomenuo, izuzme li se glasnogovornika povjerenika za vanjsku politiku EU-a Josepa Borrella koji je hladno notirao da je dokument koji je potpisan pod Trumpovim patronatom „primljen na znanje“, te da se očekuje da dvije strane odmah ovoga tjedna nastave rad na sveobuhvatnom sporazumu za normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova na temelju međunarodnog prava i europskih kriterija.
Odmah nakon Washingtona delegacije Srbije i Kosova preselile su se, naime, u Bruxelles kako bi nastavile treći krug razgovora na najvišoj razini.
EU očekuje da grupe srpskih i kosovskih stručnjaka među prvima finaliziraju pitanja nestalih i protjeranih osoba kako bi se sljedeća mogla otvoriti poglavlja o položaju etničkih manjina, međusobnim financijskim potraživanjima i imovini.
Vučić u Bruxellesu ima zakazane i sastanke s povjerenikom EU-a za proširenje Oliverom Varhelyjem, te neskriveno očekuje da Europska komisija zajedno s izvještajem o napretku zemlje u procesu pristupanja uskoro objavi i veliki investicijski plan za zapadni Balkan.
I europska i svjetska realnost ima, međutim, sasvim druge prioritete, pa će vrući srbijansko-kosovski krumpir po svemu sudeći pričekati konačni ishod američkih predsjedničkih izbora kako bi se saznalo ime kuhara koji će ga vaditi iz vatre.
Bruxelleski analitičari su suglasni kako će u slučaju pobjede Joea Bidena ulogu glavnog posrednika između Srbije i Kosova zadržati EU, uz otvorenu konzultantsku potporu Bijele kuće. Ostane li u SAD-u u još jednom mandatu Trumpova administracija, apsolutno sve opcije su otvorene, uključujući i mogućnost da će Trumpov interes za mirovnim posredovanjem na Balkanu posve ishlapjeti, u skladu s činjenicom da ga ni dosad za njega uopće nije bilo briga.